Slavite li Dan žena i što vam uopće taj dan predstavlja?
Očekujete li na taj dan da vam druge žene, a posebno muškarci – čestitaju? Poklone cvijeće (karanfile)?
Ili ste, kao mi, ove godine odlučile slaviti same sebe?
Slaviti činjenicu da ste se rodile baš u ženskom tijelu, sa ženskim hormonima, sa ženskim overthinkingom, sa ženskim prijateljstvima, sa ženskom intuicijom… sa još mnogo toga što čini ženu?
Nije uvijek lako biti žena (but then again – nije lako niti biti muškarac), povijesno nam je usađeno da se moramo boriti za svoja prava, da se smatramo manje vrijednima i da se neprestano umanjujemo, da se borimo za svoje mjesto pod suncem, da se borimo da budemo samostalne, a opet i da nekome pripadamo. Vjerojatno ne postoji biće na svijetu koje nosi toliko proturječnosti i sukoba u sebi.
Ali, isto tako – ne znam ni za druga bića koja u sebi nose toliko nježnosti, povezanosti, kreativnosti, otvorenosti, brižnosti i podrške.
Devet žena koje nose sve ove karakteristike i još mnogo drugih lijepih karakteristika ove je godine donijelo je odluku – ne treba nam cvijeće, ne trebaju nam čestitke – treba nam vikend u kojem ćemo uživati svakog trenutka i to od glave do pete. Radimo za to, možemo si to priuštiti, želimo to i potrebno nam je.
Plan je bio uputiti se u ravnu Slavoniju, magičnu ravnicu koja osvaja i opušta. Rijetko ju odabiremo za svoju destinaciju, a ona toliko toga ima za ponuditi i jedva čeka da nas zagrli i primi u svoja njedra.
Odabrale smo predivan wholeness & wellness hotel Materra u blizini Osijeka. To zen mjesto koje te uvuče u svoju smirenost i eleganciju, u kojem vrijeme stane i osjećaš se zaštićeno, opušteno, podržano.
Svaki detalj hotela – od japandi dizajna do gostoljubivog osoblja – tu je da boravak učini nezaboravnim iskustvom. Ljubaznost i nenametljivost, ta ugodna slavonska ruka koja ti se pruža – imaju za zadatak biti kulisa jednog divnog odmora u kojem je sve taman tako kako treba biti i kako očekuješ.
Pratila nas je sreća od samog početka putovanja – prognoza je najavljivala ugodnih 15-18 stupnjeva i sunčano nebo bez oblačka. Osim što je po takvom vremenu ugodno šetati ravnicom, savršeno je ugodno i za lijeno ispijanje specialty kave, Materra refresher koktela ili matche na terasi.
Kako je prošao naš ženski vikend, korak po korak?
U hotelu smo se okupile u petak navečer, oko 18 sati i nazdravile jedna drugoj i predivnom vikendu koji je pred nama. Brzo je prošlo naših prvih sat vremena i već je došlo vrijeme za večeru u obližnjem restoranu Crna svinja. Još od 2018 godine Crnoj svinji „tepaju“ da je ona hram nove slavonske kuhinje i obilato je hvale kako posjetitelji tako i gastro kritičari. Restoran se smjestio u 100 godina staroj, bivšoj štali od opeke (konobar nam je natuknuo da će biti uskoro i neko veće preuređenje, ali nismo uspjele izvući previše detalja pa neka to ostane iznenađenja) i nudi razne specijalitete, naravno dobar dio ponude se odnosi upravo na meso crne svinje. Crna slavonska svinja ili fajferica, hrvatska je autohtona pasmina svinja, a ako ste mesoljubac, nije da baš imate velik broj mjesta gdje ovakva jela možete kušati. Naši favoriti bile su juhe (rajčica, hren), zatim svinjski i juneći obrazi, trgana svinjetina i uštipci crne svinje.
Za ovaj ženski vikend skupila se ekipa žena koja ljubi jela od mesa, pa nažalost ovog puta nismo proučavale ostatak ponude. No, kako nam je plan vraćati se ovdje barem jednom godišnje, ne sumnjamo da će biti prilike probati i druge opcije s jelovnika.
Kad smo dogovarale ovo putovanje bilo je jasno – čeka nas pravi slavonski hedonizam. Bile smo spremne za red hrane, red uživanja i odmaranja, red dobre čašice i tako u krug 🙂
Drugi dan počeo je odličnim doručkom (među nama postoje one koje posebno cijene hotelske doručke), a nakon još kratke kave na osunčanoj terasi hotela s pogledom na zelene ravnice, naš itinerar nas je odveo u smjeru Kopačkog rita.
Ovaj divan zaštićeni park prirode predstavlja jedan od najočuvanijih i najznačajnijih močvarnih ekosustava u Europi. Prostire se ušćima rijeka Drave i Dunava, stvarajući jedinstvenu mozaičnu sliku jezera, kanala, bara, poplavnih šuma i vlažnih livada.
Kako bismo bolje upoznale ovo područje i njegovu povijest, odabrale smo izlet brodom s vodičem u trajanju od 45 minuta. Od mnoštva zanimljivih informacija koje smo čule, možda najzanimljiviji podaci se odnose na ptice:
- Zabilježeno je 285 vrsta ptica, od kojih 141 redovito ili povremeno gnijezdi u ritu.
- Preko 20 je parova ugroženog orla štekavca (Haliaeetus albicilla), ujedno i simbola parka prirode
- Tu su i svoj (privremeni ili stalni) dom našle i čaplje, kormorani i galebi
- Velik je broj parova rijetke crvenke (Aythya nyroca), jedne od najugroženijih europskih vrsta
Naučile smo i kako biolozi utvrđuju ove brojke – brojeći gnijezda 🙂
Mnogo je još impresivnih i zanimljivih podataka o flori i fauni ovog parka prirode, no nakon dva sata obilaska i bogatog ručka u obližnjem restoranu „Citadela“, došlo je vrijeme za povratak u hotel te vrijeme za spa.
Cilj je bio maksimalno se razmaziti u wellness & spa prostoru hotela Materra koji zauzima čitav prvi kat. Prvo što vidite kad uđete u prostor jest 16 metara dug bazen i ležaljke s pogledom na nepreglednu zelenu ravnicu te vanjski jacuzzi. Sama ta kombinacija vode i pogleda u zelene daljine može vas u istom trenu „lansirati“ u stanje prepuštenosti i opuštenosti.
„Kružna tura“ dalje vodi prema relax zoni i saunama, a mi smo isprobale sve redom. Od sauna su nam na raspolaganju bile parna, finska i bio. Dale smo priliku i relax zoni jer su nas privukli vodeni kreveti i udobne viseće ležaljke, a naravno nismo htjele preskočiti ni osvježenje voćem i vodom.
Sve nas je oduševila i kozmetika Beigic koja se nalazi i u sobama (kupaonama), a poseban hit je bio Refining Hand Wash gel kojeg nismo odoljele ponijeti i kući za uspomenu na luksuzno pranje ruku :)) (vjerojatno više nismo ruke prale niti za vrijeme pandemije kao kad smo ovo otkrile:))
Mirišljave i opuštene, bile smo spremne za večernji izlazak.
Pred hotelom nas je čekao kombi za transfer do vinarije i restorana Josić. Vinar Damir Josić jedan je od najuspješnijih vinara Hrvatske, što nas nije ni iznenadilo kad smo se uvjerile s koliko ljubavi i na kako visokoj razini se vino proizvodi i nudi u Zmajevcu. Priča vinarije Josić krenula je 2000 godine, ali temelj je bio stari podrum još iz 1935 godine – krenuli su skromno i marljivo. Danas vinarija i restoran zapošljavaju 45 ljudi, a naša srca osvojio je sommelier i rukovoditelj sektora hrane i pića kuće Josić – Albin Smiljan. Čovjek kojem su stručnost i ljubaznost druga imena. Prošle smo s njim stare gatore (tradicionalni vinski podrumi karakteristični za Podunavlje, posebno za područje oko Zmajevca), novo izgrađenu vinariju te kušale od graševine preko chardonnaya i sauvignon blanca, pa sve do Cuvee-a i cabernet franca.
Nakon obilaska s degustacijom koji je trajao 2 sata, jedva smo dočekale prionuti na večeru (i otrijezniti se!) 🙂 Srećom, zahvaljujući organiziranom prijevozu nismo trebale same voziti nazad u hotel pa smo se i tu mogle skroz opustiti 🙂
Posljednji dan našeg ženskog vikenda odlučile smo posvetiti energetskom i somatskom radu – Alina Čabraja iz Resonantie nas je u dvosatnoj radionici vodila kroz naše emocije, potrebe, pokret i ples.
O Alini smo već pisali na blogu, ona je coach mindfulnessa, somatskog rada i namjernog življenja. U svom radu primjenjuje tehnike NLP-a, PEAT-a te već spomenutog mindfulnessa s fokusom na održivu promjenu, utjelovljenu prisutnost i optimizam koji se gradi iznutra.
Njena Resonantia je prostor za one koji žele više jasnoće i manje unutarnje napetosti. Kroz provjerene, etablirane metode i coaching pomaže ljudima da se opuste, ponovno povežu sa onim što im je važno i donose odluke koje rezoniraju u stvarnom životu.
Radionica bila je idealan završetak ovog ispunjenog i inspirativnog vikenda, jedan potpuni krug kojeg smo prošle u samo dva i pol dana.
Punih srca i baterija, povezane same sa sobom i međusobno, bile smo spremne uputiti se nazad za Zagreb svojim kućama – do prve sljedeće prilike da si ponovno ovako nešto priuštimo, za duh, um i tijelo.
Maja Puhovski
