Alina je jedna od onih osoba koje na prvu osvajaju svojom toplinom, svojim širokim osmjehom i osjećajem da u njenom društvu možeš biti baš ono što jesi. Svjesna je toga i sama, ali mi ćemo još dodatno istaknuti – s njom je zaista lijepo razgovarati. Ona i sluša i sudjeluje – i ima magičnu vještinu da ta dva atributa savršeno izbalansira. U vremenima kad se malo slušamo i često naprečac zaključujemo – Alina je poželjna “rijetka biljka”.
Ona je je coach, specijalizirana za transformaciju mindseta i razvoj emocionalne inteligencije i otpornosti kod svojih klijenata. Kroz svoj rad, Alina teži osnaživanju pojedinaca da izgrade vlastiti sustav podrške, omogućavajući im da se uspješno suoče s profesionalnim izazovima i svakodnevnim životnim situacijama.
Uz to Alina je i trenerica komunikacijskih vještina a jedna od značajki njenog pristupa je razumijevanje raznolikih potreba ljudi u komunikacijskom kontekstu, što ju čini sposobnom za pružanje prilagođenih obrazovnih i coaching usluga. Njena metoda rada temelji se na holističkom pristupu, uključujući rad s intuicijom, refleksivne dijaloge, ontološko razmišljanje te korištenje kreativnih alata poput fotografija, zvukova i pokreta za poboljšanje samosvijesti i emocionalne inteligencije klijenata.
Alina je stekla i diplomu profesorice engleskog jezika i književnosti te sociologije. Trenutno je u postupku završavanja specijalističkog studija iz poslovnog upravljanja (E-Leadership). U svojem profesionalnom razvoju, osim u transformativnom coachingu usvršavala se u području NLP, PEAT-a, neverbalnoj komunikaciji, scenskom izričaju i različitim energetskim i mentalnim tehnikama za unaprijeđenje kvalitete života.
Možeš li nam se kratko predstaviti, čime se baviš?
Ja sam Alina Čabraja. Morska sam žena (Dalmatinka op.a.) s trajnim boravkom na kontinentu, točnije u Zagrebu. Kroz protekle dvije dekade, moja karijera je obuhvatila raznolike pravce i interese. U najranojoj fazi bilo je tu društvenog aktivizma zatim medija i komunikacija, a u posljednjih deset godina posvetila sam se unaprjeđenju obrazovanja. Kao majka dvoje djece i uz podršku divnog supruga, našla sam ravnotežu između profesionalnog i osobnog života. Trenutno radim kao coach specijalizirana za transformaciju mindseta i razvoj emocionalne inteligencije, te kao obrazovna stručnjakinja i trenerica komunikacijskih vještina.
Od svojih interesa, poslova – u čemu najviše uživaš?
Ako bih morala izdvojiti što najviše volim u svom poslu, to bi definitivno bili duboki, smislom bogati razgovori s mojim klijentima. Ništa me ne ispunjava više od trenutka kada vidim kako neka nova spoznaja ili perspektiva osvjetljava njihovo lice. Uživam u procesu otkrivanja i dijeljenja, gdje zajedno radimo na razvijanju njihovih vještina i sposobnosti da se suoče s izazovima koje donosi svakodnevni život. Rad s ljudima i pomaganje drugima da pronađu svoj put i unaprijede kvalitetu svog života je nešto što mi daje ogromnu motivaciju i zadovoljstvo.
Kako si se počela time baviti?
Mislim da sam oduvijek imala tu znatiželju da razgovori budu dublji od onog konvencionalnog “Kako si?”, “Što ima novog?”. Moja vještina da “napipam” to meko ljudsko tkivo zbog kojeg bi mi se ljudi povjerili došla je do izražaja vrlo rano. Voljela sam zbog toga novinarstvo, osobito formu intervjua. Negdje u svojim ranim tridesetima bila sam na prekretnici, taman sam postala mama po prvi puta i provodila sam puno vremena s bebicom. Kako sam imala vrlo dinamičnu karijeru uživala sam u tom luksuzu majčinstva koji ti dopušta da usporiš, budeš posvećen jednom malom biću a istovremeno i istražuješ vlastite prostore novog identiteta. Slobodno vrijeme koje sam imala, provodila sam meditirajući, kreativno pišući (volim poeziju i književnost) i razmišljajući kako da pomirim svoju prirodnu potrebu za (samo)refleksijom i profesionalno je zaokružim. Taman prije trudnoće završila sam naobrazbu iz aromaterapije i pokrenula sam mali brand prirodne aromaterapijske kozmetike. Moje klijentice su mi bile veliki pokazatelj smjera razvoja jer je najčešća povratna informacija od njih bila da bih uz aromaterapiju trebala ponuditi i sesije razgovora jer su ti klijentski intervjui (u svrhu određivanja tipa ulja i preparata) bili jako blagotvorni za njih. Pa onda, tako i jesam. Moja je djevojčica napunila godinu dana a ja sam upisala coaching program.
Kako izgleda tvoj tipični radni dan i po čemu se razlikuje od vikenda ili godišnjeg odmora?
Karijerno sam prošla nekoliko različitih okruženja iz kojih sada mogu vući puno korisnih spoznaja kako o sebi tako o tome što posao jest a gdje prestaje. Ja sam se u svojoj mladosti puno davala svome poslu. Radila sam u medijima i to u jutarnjem tv programu gdje sam s emisijom započinjala u 6 sati ujutro a ustajala u 4 sata da bi taj isti dan pripremala slijedeću emisiju, ponekad i do kasno u noć. Imam u svom životopisu i nekoliko korporativnih iskustava na managerskim pozicijama koja su iz mene, koja sam po prirodi perfeksionist, izvlačila jako puno energije ali nažalost i stvarala burnoute. Nisam imala jedan burnout, nakon kojeg mi se „prosvjetlilo“. Nažalost, imala sam ih nekoliko. Trebalo je neko vrijeme da shvatim i prihvatim da u korjenu tih iscrpljivanja nije priroda mog posla već ja sama. Danas biram da živim i radim mudrije. Poduzetnica sam, imam izuzetno lijep partnerski odnos sa svojom kolegicom s kojom sam osnovala tvrtku i mogu reći da smo upravo zahvaljujući tom razumijevanju da je posao jedno a život puno više, uspjele u tome da se već 10 godina , profesionalno i ljudski podržavamo.
Posjedujem jaku pokretačku energiju i moji radni dani znaju biti jako popunjeni obvezama. Ali ono što biram svjesno je da se okružujem klijentima i suradnicima s kojim dijelim lijepu energiju, da uzimam angažmane gdje je odmah na početku vidljiv neki dobar protočni osjećaj suradnje i najbitnije od svega, da za razliku od nekad, sada kada osjetim da imam smanjene kapacitete energije – odabirem stati. Predahnem i uzmem dan odmora. Tako da, osim subote i nedjelje kad biram biti u okruženju svoje obitelji, najradije negdje u prirodi ili u druženju s nama dragim ljudima, također biram neke ponedjeljke ili petke kao dane bez klijenata. To su dani kada biram prazninu, pomalo zenovski. Ako i radim u te dane biram tzv. tihi rad, zapisujem i planiram. Moj um je naučio da to voli a moje tijelo mi svaki put kaže – hvala.
Trebamo li mistificirati pojam wellbeinga…Što se za tebe krije iza te velike riječi – “wellbeing”?
Kao profesorica engleskog jezika reći ću ti da tu riječ u hrvatskom prevodimo kao blagostanje ili dobrobit. Ušla je u uporabu u engleskom obliku ponajviše radi terminološke premoći engleskog jezika u svemu. No, taj pojam dobrog bivanja ili blagog stanja je star i već dugo prepoznat u raznim kulturama. Može se pronaći i u filozofskim zapisima starih Grka i Rimljana kao i u još drevnijim zapisima poput Veda, Tore, Kur’ana i Biblije. Kako smo društveno napredovali tako je i koncept evoluirao iz ideje o božanski oblikovanom postojanju i moralnom življenju do osobnog angažmana i brige za zdravlje i zadovoljstvo životom. Ja pojam wellbeinga jako volim. Kad radim s klijentima koristim ga jednako kao i riječ dobrobit i blagostanje ali ono na što uvijek pazim kad pričamo na tu temu jest svrhovitost. Mislim da wellbeing treba razvijati tako da ne bude trend. Upravo suprotno, treba ga uključiti u vlastiti sustav podrške temeljem kojeg onda dugoročno ulažemo u svoju osobnu dobrobit. Na način kako je to za nas najbliže, svakako s idejom prihvaćanja životnih okolnosti kao poticaja za rast a ne stagnaciju.
Evo, dat ću jedan nedavni primjer kad sam s klijenticom radila temu zdravih navika i rutina. Pojavilo se pitanje jeli bi ujutro bilo mudrije piti toplu vodu s limunom ili kavu. Kad smo dublje ušle u temu otkrile smo da je za klijenticu blagotvornije u ovoj fazi života piti kavu jer joj je miris i okus te tekućine nosio dublju podršku. S tom šalicom kave dobivala je dublju unutarnju validaciju da započinje dan „po svom guštu“, s podsjećanjem na vrijeme kad je tako pila kavu sa svojom majkom u okruženju svoga najranijeg doma. Tako smo podigle svijest o tome što doista znači započeti dan s idejom dobrobiti koja jest njena osobna i hranjivija je za njen organizam.
Obzirom da wellbeing ima nekoliko komponenti – fizičku (tjelesnu), emocionalnu, intelektualnu, društvenu i duhovnu, na koji način u praksi (svakodnevici) koristiš/kombiniraš ove komponente?
Već sam ranije rekla da si omogućujem dane kad biram prazninu. Ta praznina je zapravo moj wellbeing alat za fizičko, emocionalno, društveno i duhovno bivanje, onako kako meni tada najbolje odgovara. Nema tada rasporeda npr. za jednu ili dvije od tih komponenti, nego postoji samo slobodno vrijeme – za bilo što, a ja sam ta koja bira. To mi je vrlo osnažujuće i ono što sam naučila kroz te moje „prazne“ dane a što potičem i svoje klijentice jest da tom prazninom zapravo punimo svoje kapacitete da osvještenije nastupamo i svakodnevno. Također imam svoje jutarnje i večernje rituale kojima to dodatno potičem ali ne mogu naglasiti koliko je to naizgled prazno vrijeme bitno za opću dobrobit organizma.
Da trebaš odabrati samo jedan savjet, koji bi poručila ženama i djevojkama koje žele poboljšati svoj wellbeing, koji bi to savjet bio? ?
U coachingu baš nije uobičajeno davati savjete. Dapače, na takvo pitanje kad ga dobijem postavim novo pitanje, poput: koji bi ti savjet dala sebi da si netko drugi? Tada klijentice obično zastanu ali vrlo brzo dobiju i odgovor. Zašto? Jer osluhnu. Pa eto, ako se to može smatrati savjetom rekla bih – naučite slušati sebe. To znači biti u kontaktu sa svojim unutarnjim ja, prepoznati vlastite potrebe i osjećaje, i dati si dozvolu da postupate u skladu s tim.
Često zanemarimo vlastite potrebe zbog zahtjeva koje nam nameće okolina ili društvo. Autentično slušanje sebe i postavljanje granica koje štite vaš unutarnji mir su ključni za održavanje mentalnog i emocionalnog zdravlja. Kad počnete voditi računa o sebi, sve ostalo će početi sjedati na svoje mjesto. I to je onda temelj za izgradnju snažne emocionalne otpornosti i zadovoljstva u životu.
Alina Čabraja
