HURGHADA

15.1. – 22.1.2023.

Kad smo se dragi i ja odlučili otići na putovanje u Egipat, dobila sam puno upozorenja od meni dragih ljudi koji su se brinuli za nas. Rekli su mi:

„Rijeku Nil ne smijete dodirnuti niti malim prstom!”.

„Ne jesti ništa što nije prokuhano(niti salate!).”  

„Piše na internetu da moraš biti pokrivena od ramena do gležnjeva i da ti se ne smije vidjeti ni 1 cm kože.”  

„Pročitala sam da ne smiješ nositi nikakvu odjeću sa šljokicama.”  

„Vidjela sam da je zabranjeno imati i suknje od tila, koje su prozirne ali duge.”  

„Ne jesti voće koje se ne guli. (samo banane i naranče)”. 

„Nama je kava u Egiptu bila bljutava, tjedan dana nismo popili normalnu kavu’’.

„Ne piti ništa što nije flaširano i kupljeno u pravom! dućanu. To je ono najosnovnije!”  

„U Egiptu nema interneta”.

I tako ja (ne)spremna za Egipat, nakon što sam se pakirala punih 6 sati, isprobala sve modne kombinacije ne bi li zadovoljila sve zabrane, a opet imala slobodu zadržati svoj stil odijevanja i šarenila, konačno došla u Egipat, ali s malo očekivanja, misleći da dolazim negdje gdje ću biti gladna i žedna, a možda se i razboljeti.

Još u avionu sam se pitala kako izgledaju Egipćani, nakon 13 godina rada u hotelijerstvu, ne sjećam se da sam ikada upoznala nekoga iz Egipta. Sve mi je bila potpuna enigma koja mi je stvarala znatiželju za upoznavanjem tog drugačijeg svijeta.

Čim smo sletjeli u zemlju sunca i pijeska, odlučila sam kupiti internet karticu koju prodaju na aerodromu. Kartica je koštala 9€  za 50GB interneta kojem treba 10-ak minuta da aktivira. Naravno da kusur od 1€ nisam dobila natrag, a kartica za internet nikada nije proradila.

Kad smo izašli s aerodroma, dočekao me čovjek koji mi je rekao da je iz osiguranja i da stavim kofere na kolica da ih odvede do autobusa. Još sam pomislila kao WOOOW koja usluga. Naravno da je kod autobusa čovjek ispružio ruku, otvorio dlan i da sam mu dala 2€ za prijevoz kofera od 20 metara.  

Napokon smo stigli u Makadi Bay Spa Hotel, i onda smo još čekali cca 50 minuta da upišu naše putovnice u sustav, a što je rezultiralo Free Room Upgradeom. Dobili smo sobu koja je imala 2 terase (natkrivenu i otkrivenu), veliku spavaću sobu, dnevni boravak, walk in ormar,  ogromnu kadu, posebno tuš, 2 toaleta i 2 umivaonika – ukupno cca 120m2.

Nakon hrabre večere u koju sam uključila salatu, odlučili smo se prošetati resortom. Šetajući upoznali smo Egipćana imenom Amar koji je nas je pozvao u svoju parfumeriju. Odmah nam je pripremio čaj od hibiskusa, izvadio cigarete, pepeljaru i posjeo nas udoban kauč. Tako zavaljeni u kauču, prvih 60 minuta smo se upoznavali, pričali o Egiptu, o strancima koje je upoznao, o promjenama koje je Egipat prolazio, kakav je život kod njih.

Saznali smo da Hurghada ima 3 do 3.5 milijuna stanovnika, Luxor (grad koji sam željela posjetiti) 7 do 8 milijuna, a Cairo između 33 do 35 milijuna. Amar je osoba koja ima sedmero braće i sestara, imaju biznis parfumerija i nikada, ali baš nikad ne bi otišao iz Egipta. Ne pada mu napamet otići čak ni na ljetovanje u neku drugu zemlju u EU. Zapravo sam više osoba pitala da li bi došli u Europu i svaka mi je odgovorila da ne bi. Nije ni čudo da nisam nikad upoznala Egipćana/ku.  Nakon sveg entuzijazma, ljubaznosti i prijateljskog razgovora, Amar mi je prodao esenciju ulja pod nazivom Kleopatra za 1,5€  po ml što je ispalo za malu bočicu 60€. Kasnije sam saznala da sam taj parfem platila 3 puta skuplje od cijene u Hurghadi.

Egipat je glavni izvoznik uljnih esencija većine parfema koje možemo kupiti u našim parfumerijama. Dodajući alkohol u ulje, pojačava se esencija i dobiva se parfem kakav danas koristimo na zapadu. U Egiptu možete kupiti esencijalno ulje parfema koji inače koristite i složiti si identičan parfem sami.

Jako sam bila sretna, kupila sam super miris, večerala finu večeru I odsjedamo u ogromnoj sobi s prekrasnim pogledom na 3 bazena, pješčane plaže, palme i more. Ne smeta me što su me u prvom danu prevarili 3 puta, nego sam happy.

Ponedjeljak ujutro započinjem jogom koju sam radila svaki dan, osim dana kad smo išli u Luxor. Zaroniti u svoju unutrašnjost i osjećati tijelo iz unutra daje predivnu povezanost, a moja egipatska terasa, plavo nebo, sunce koje me grijalo baš onoliko da mi bude ugodno i predivan pjev ptica i jutra su mi davali podršku da moja praksa bude još punija ljubavlju prema sebi i svijetu.

Iako me moja Maja, svaki dan tražila da joj šaljem slike/videa yoge za naš Journey To Well, pa skoro do predzadnjeg dana sam imala otpor prema tome. Ja tamo uživam, budim se na predivnom mjestu, obasjana suncem i sada bi trebala uključivati kameru, paziti kako izgledam, kakva je pozadina, da li je buka, odlučiti što ću se snimiti… bla, bla, bla..  A mene tijelo zove da zatvorim oči, uđem u dubinu i tamo samo budem. Na ovom putovanju sam doživjela najdužu meditaciju ikad u životu. Toliko mi je idilično, mirno, centrirano i duboko bilo.

Ja baš obožavam jogu. Kroz nju se povezujem sa sobom, ali se ne vežem. Nakon svoje prakse, situacije prihvaćam baš onakve kakvu jesu, tijelo mi je gipkije, osjećam se lako, napunjena sam Pranom (energijom) i totalno sam stress free. Idealno za putovanja.

Yoga has spell to divine shape your journey to well.

Od izleta smo išli na city tour Hurghade, Luxor cjelodnevni izlet, Safari poludnevni izlet i snorkeling izlet. Ukupno na je to iznosilo oko 200€ po osobi.

Treći dan je bio mom dragom rođendan. To je bio super dan! Prvo smo se odmarali, brčkali u bazenu, sunčali i boravili na preeeudobnim okruglim, velikim ležaljkama za dvoje, a onda smo u 13:00 išli na city tour Hurghade.

Razgledom smo prošli Marinu kojom smo se samo prošetali i posjetili tržnicu ribe gdje je bilo zaista svakakvih vrsta i boja riba. Najviše kanarinaca koje su lijepe zelene boje, prelijevajući se u dugine boje. Meni je osobno taj posjet bio malo neuredan jer osim što je oko mene bilo sve puno mrtvih riba koje nisu bile posložene na klasičnim štandovima, već na kašetama (drvenim, plastičnim, u lavorima) neke i na podu koji se kaskadno uzdizao do visine kukova, sve je smrdjelo i pod bio toliko mokar da sam imala osjećaj da gacam po vodi kojom su se ispirale riblje izlučevine dok izbjegavam stati u lokve. Uz to svaki prodavač diže i nudi hobotnicu ili veliku ribu za slikanje. A kako mi se valjda svaki prodavač obratio unoseći mi ribu u licu da ju primim, samo sam se skrivala iza dragoga i jedva čekala izaći van.

Odmah iza smo prošetali do đamije – Mosque El Mina Masjid, a za koju sam trebala iznajmiti haljinu s pokrivalom za glavu / hidžabom. Iznajmljivač slaže ženama hidžab oko glave, dok haljina ima u raznim bojama za izabrati. To je koštalo 1 euro.

Iza smo imali 45 minuta za shopping glavnog ulicom koja je prepuna dućana. Za ženu poput mene koja voli nositi zlatno, srebrno, bling bling, nakit… To naprosto nije bilo dovoljno.  Uspjela sam kupiti samo nekoliko haljina i suvenire za naše roditelje.

Svaki drugi dućan ima markiranu fake robu, ali made in Egypt, a ne Kina. Njihov je pamuk fini, stvari su mekane. Kod njih je sve lažno. Ako i uđete u dućan s cipelama, sve brendirane tenisice će biti lažne i koštati 10 eura.  Isto je i odjećom.

Dan prije sam zamolila recepcionara da mi dostave čokoladnu tortu u sobu kao iznenađenje kada se vratimo iz grada. Povratkom u hotel, u sobi nas je dočekala torta s natpisom Happy Birthday, ukrašen stol cvijećem i labud napravljen od ručnika. Mog dragog je to baš razveselilo!

Nakon večere pitam recepcionara koliko iznosi torta i organizacija dolaska, a on meni:  “Nothing madam, we are here for you. Cake is free. Whatever you need, just come and ask.” Ostala sam u šoku, rekla da ne mogu to prihvatiti i ostavila mu veliku napojnicu. Mislila sam da će to koštati minimalno 50 eura, a ne biti besplatno. U hotelu su svi bili fakat super. Stalno su nas pozdravljali sa smiješkom, pitali da li je sve u redu, nudili nas besplatnim pićem, dali nam bolju sobu, pomagali s karticom za internet, nosili nam kofere do sobe, brinuli se da nam bude hrana i fina i stalno pitali trebamo li nešto.

U srijedu smo išli na cjelodnevni izlet u Luxor. Sva poletna u 04:30 idem popiti jutarnju kavicu i podići lunch paket, čujem da neka žena u hotelu vriiištiii i plače. Dolazim do nje ”are you ok?“, a ona „Nothing can’t help me, I lost my husband 2 days ago when we were snorkelling. He passed away. I’m going back to Ireland today and I couldn’t sleep.” I tako zaprepaštena sam joj izrazila saučešće, čvrsto ju zagrlila i barem na mali trenutak bila uz nju.

Život je prolazan i stvarno se sutra može dogoditi da nas više nema. Nastojim njegovati odnose svog kruga ljudi, uživati u stvarima koje volim i radovati se svakom novom danu kao prilici da iskusim ono što život stavlja pred mene. I tako puna emocija, empatije i zahvalnosti krećem za Luxor. Rečeno nam je da je svako turističko vozilo dužno imati državnog policajca u kombiju/autobusu za putovanje Egiptom. To se pokazalo kao potrebno jer je Luxor navodno najsiromašniji grad i turisti su ovdje najviše u prolazu (dolaze posjetiti samo znamenitosti). Tamo jednostavno ne mare za turiste kao u Hurghadi i Kairu gdje te žele toliko zadiviti da se poželiš ponovo vratiti.

U Luxoru je prvi razgled bio Al Karnak Temple-a  na istočnoj obali Nila u kojem se nalazi najveći broj hramova izgrađenih za vrijeme vladavine faraona Egiptom. Povijest faraona se bilježi unazad 5000 godina, a Karnak se gradio kroz 2000 godina. Karnak je bio dom bogova, i svi su ga slavili.

Naš turistički vodič je studirao Egiptologiju pa je bio detaljan kod objašnjavanja. U sklopu struktura i hramova, nalazi se i sveto jezero – Birket el-Mallaha (jezero soline) jer je voda malo slana, a do hramova smo prošli avenijom sfinge.

Egipćani su nadahnuće uvijek tražili u prirodi koja je za njih bila velika učiteljica, knjiga života.

Unutar ture smo dešifrirali hijeroglife, otkivali kako su podignuli ogromne zidine i stupove. Prošli smo ritual hodanja 7 krugova oko skarabeja u svrhu ostvarenja želja…

Kako su Egipćani vjerovali u reinkarnaciju, duša se mogla roditi u narednom životu kao životinja, čovjek ili biljka. Vjerujući u vječni život, napravili su piramide da duša kroz vrh piramide dođe odmah u nebo i vrati se u istog faraona kojeg su mumificirali.     

Vjerovali su i u stotine Bogova, pa je na ulazu u Hram bila velika slika Maat’s Declarations of Purity iz knjige mrtvih. Maat je staroegipatska boginja istine, pravde i morala, a njene 42  potvrdne izjave / načela su tijekom života trebala biti zadovoljena kako bi duša prošla do boga mrtvih i zagrobnog života – Ozirisa  kao posljednjeg vratara.

I have not committed sin // I have not committed robbery with violence // I have not stolen // I have not slain men or women // I have not stolen food // I have not swindled offerings // I have not stolen from God/Goddess // I have not told lies // I have not carried away food // I have not cursed // I have not closed my ears to truth // I have not committed adultery // I have not made anyone cry // I have not felt sorrow without reason // I have not assaulted anyone // I am not deceitful // I have not stolen anyone’s land // I have not been an eavesdropper // I have not falsely accused anyone // I have not been angry without reason // I have not seduced anyone’s wife // I have not polluted myself // I have not terrorized anyone // I have not disobeyed the Law // I have not been exclusively angry // I have not cursed God/Goddess // I have not behaved with violence // I have not caused disruption of peace // I have not acted hastily or without thought // I have not overstepped my boundaries of concern // I have not exaggerated my words when speaking // I have not worked evil // I have not used evil thoughts, words or deeds // I have not polluted the water // I have not spoken angrily or arrogantly // I have not cursed anyone in thought, word or deeds // I have not placed myself on a pedestal // I have not stolen what belongs to God/Goddess // I have not stolen from or disrespected the deceased // I have not taken food from a child // I have not acted with insolence // I have not destroyed property belonging to God/Goddess.

Nakon hramova smo se zaputili na ručak poslužen uz rijeku Nil. Rijeku smo prešli sa simpatičnim brodicama na kojima je bila puštena glasna muzika. Naravno da sam zaplesala na brodu, slikala se s voditeljem brodice i uživala dodirujući Nil (ništa se nije dogodilo od vode, a nije bilo ni krokodila). Rijeka je predivne duboke plave boje.

Egipćani navodnjavaju polja rijekom, pročišćuju vodu za piće iz nje,  a jedan mi je rekao da se i kupaju u njoj.

Uputismo se u dolinu kraljeva koja ima 10 grobnica, a najpoznatija je Tutankhamonova grobnica, koja nažalost nije bila uključena u našu turu. Mi smo posjetili 3 grobnice od kojih je samo 1 imala grob.

Postoji kletva na Tutankhamonovu grobu iznad kojeg  je bio natpis „Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san.”  1922.g. Wikipedija kaže da je u roku od 6 tjedana nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi koji su sudjelovali u njenom otvaranju, a nedugo iza je umrlo ukupno 22 ljudi koji su imali veze s ekspedicijom.

Odmah pred dolinom kraljeva sam doživjela najnapornije prodavače suvenira ikada. Nisam uspjela ući u neki od kioska jer su mi se doslovno unosili u lice i gurali mi suvenire pod nos da ih kupim za 1 euro. Samo su vikali „one euro, one euro, one dolar, one euro, please, give me one euro…” i tako u krug.  Ali svejedno sam kupila 1 hlače i bila zadovoljna sa shoppingom.

Nakon doline kraljeva posjetili smo Banana Island – na kojem smo obišli plantažu banana i njihov mini ZOO (5 kaveza). Banane su im bile malecke, a takve smo dobili i u lunch paketu za izlet.

Inače ne podržavam držanje divljih životinja u kavezima i ovo mi je bilo preeetužno. U minijaturnim kavezima smo vidjeli aligatora, kojote, lisicu, kornjaču i majmune.

Taj dan smo stigli u hotel u 22:30 i bili ispunjeni mnoštvom događaja, informacija i impresija.

Četvrtak je bio rezerviran za pustinjski safari. Išli smo u pustinju voziti quadove, deve i posjetiti Beduine. Ovaj izlet mi je bio TOP! Odlično sam se zabavila, nasmijala i iskusila nove stvari.

Na početku smo svi dobili beduinske marame oko glave pa nam nakon toga dodijeljen quad. Prvo se radi testna vožnja u krug kako bi se procijenilo tko je dobar u vožnji i može biti dio brže grupe, a tko vozi opreznije pa će biti dio sporije grupe.  Quadovi su dosta stari i oštećeni, pa se dogodilo da su nekolicina stala, zamijenila quad ili morala čekati da im vodič upali vozilo ili se prebaciti drugom vozaču. To je bio slučaj sa mnom, koliko god da sam davala gasa, quad baš nije išao. Kako sam ljubiteljica brze vožnje i obožavam adrenalin takve vrste, otišla sam na quad s našim vodičem. On je imao najbrži i najispravniji quad, te smo jurili od jedne grupe do druge pomažući s quadovima. Jurili smo preko hupsera, driftali i vozili se na boku po dinama. 

Vožnja je trajala 1 sat, otišli smo full daleko usred ničega i bilo je preeludo. Odmah nakon vožnje quadova mogu se kupiti fotke na quadovima za 5€.

I dok sam bila uvjerena da je adrenalinski dio izleta završio, uslijedio je nastavak vožnje safari džipom po pustinji. E to je bilo fenomenalno i uzbudljivo. S nama u džipu su bili 5 Slovenaca, prosjek 75g, vodič i vozač. Veseli Slovenci su pili rakije od 8:00 ujutro kad je krenuo izlet, ali to što su svaki put s njima nazdravljali vodič i vozač je ovu vožnju učinilo nezaboravnom. U autu su vrištale cajke, a vozač je vozio kao da smo u igrici. Vožnja je bila 45 minuta smijeha, smijeha i opet smijeha, a tu i tamo smo se morali držati za strop od auta da bi izbjegli poskakivanje i udarce stražnjicom o sjedala.

Kad smo stigli do Beduina i deva, lijepo su nas dočekali i poveli u krug jahanja deva. S devom treba biti malo oprezan kod dizanja i čvrsto se primiti jer se ona prebaci naprijed kako prvo digne stražnje noge.

Upoznala sam Beduinku Noru, koja mi je rekla kako imam prekrasne oči i da okinem selfie s njom. To mi je bilo zakon!

Pričali su nam kako su Beduini pustinjski ljudi koji imaju sposobnost preživljavanja u pustinji. Oni žive u šatorima i nastambama od slame, spavaju na podu bez kreveta, kroje si stvari (deke, tepihe, torbe…) od devine dlake, peku hranu na metalnom poklopcu (ravnoj plohi ispod koje je žar od devinog izmeta, a okolo poslagano kamenje), oni nemaju stolice, liječe se biljem, ne žive ni skromno, a kamoli lagodno. Prilagodili su se malo turistima i turama koje im stižu u posjetu.

U njihovoj zajednici postoji pravilo da se zajednica nikad ne napušta, imaju vlastite običaje i prava pa ne koriste npr. policiju i sudove, a kazna koju sami odrede nekome može biti i smrtna. Glavni iz skupine odlučuje kada se žena smije udati, a što ovisi koliko je razvijena.  Znaju čitati ali ne i pisati, žive sa životinjama, dani su vrući, noći su hladne, do hrane i vode teško dolaze. Pustinja je njihov dom.

Nakon završetka ture smo imali ručak na nekom totalno kul mjestu koje je imalo niske stolove, a usred bara su bili lazy bags  bez stolica i sve je bilo šareno.

Još nam je ostalo slobodno popodne za chillanje u resortu.

Petak je bio rezerviran za odmaranje, kupanje, sunčanje, druženje, masažu i guštanje u suncu, moru i palmama. Baš smo si „napunili baterije“ na ovom putovanju. 

Temperatura je bila taman. Stvarno smo imali super vrijeme, gdje smo god bili nije bilo gužve, svi su bili super pristupačni, dragi i spremni pomoći.

U subotu smo išli jahtom na snorkeling i Orange Bay na Guhtun otoku. Totalno uživanje u moru, suncu, pješčanoj plaži, predivnom obzoru i bogatom podvodnom svijetu Crvenog mora.

Jahtom smo krenuli iz Marine Hurghade prema Orange Bay Island, do kojeg smo 3 sata plovili. Sreli smo dupine, njih desetak i to je bio doista predivan prizor jer je izgledalo kao da su nas došli pozdraviti. Nakon sat i pol usred otvorenog mora, naš podvodni vodič nas je pripremio maskama, dihalicama i perajama za skok u zaista toplo more. Vidjeli smo razne ribice, pa i one papagajke iz ribarnice s razgleda grada u utorak. Ronili smo oko 45 minuta.

Ručali smo na brodu, još se malo družili i pristigli na otok bijelog pijeska poput Maldiva. Prizor prema otoku bio je bajkovit.

Otok je okružen netaknutim koraljnim grebenima, impresivnim vrstama morskog života i bijelim pješčanim plažama. Plitko kristalno bistro tirkizno more proteže se u dužini od gotovo jedan i pol kilometar i ima najveću dubinu od pet metara, što ga čini idealnim mjestom iz snova za opuštanje.

Inače se do otoka može doći vožnjom brodom od marine u Hurghadi za 40 minuta, koliko je nama i trebalo za vratiti se natrag. Ovim izletom smo završili svoje putovanje i imali uistinu čaroban i romantičan zadnji dan Egipta. Zahvalna sam agenciji Eti na odličnoj organizaciji, super vodičima Ahmedu i Akiju i prilici da sam imala mogućnost upoznati ovaj dio Egipta u tako pozitivnom okruženju i fenomenalnim iskustvima. Jedno je sigurno, vraćam se ponovo u Egipat posjetiti Sharm El Shaik, piramide u Kairu te dodatno želim ići u Jordan – Petru. 

tips & tricks

HOTELI

Hurghada ima oko 1.000 hotela i njihova kategorizacija zvjezdicama ***** nema isti standard kao hoteli kod nas. Ponuda hotela je smještena u samoj Hurghadi i 30ak kilometara od Hurghade na rivijeri Crvenog mora u Makadi Bay-u. Razlika je u prilazu u moru i blizini centra. Svi koji odsjedaju u Hurghadi će biti bliže centru, imati dostupniji shopping, noćni život, atrakcije, sve što Hurghada nudi. Hoteli u Hurghadi imaju pješčane plaže i pijesak što je povoljno za sve koji vole plivati i brčkati se u moru.

Smještaj u Makadi Bay ima pješčane plaže, ali i koraljne grebene koji čine malo otežan ulazak u more. Nije lagano hodati po koraljima koji su dosta oštri, neravni, klizavi, na nekim dijelovima neprohodni, čineći ulazak u more malo naporan. More je plitko i potrebno je hodati oko 20m da se dođe do dublje razine mora. Sve je ovo idealno za ronjenje jer je podvodni svijet bogat, a podvodni obilasci pružaju pogled na spilje, koraljne grebene i morske životinje.

Resorti imaju svoje dućane s odjećom, obućom, stvarima za plažu, torbama, remenima – sve lažno brendirano, te imaju suvenirnice, parfumerije, masažne studije, frizere, beauty salone, spa za noge ribicama… Sve cijene u resortu su puuuuunoooo skuplje nego u centru Hurghade i malo su teže za pregovaranje kako ljudi često kupuju na prvu cijenu koja im se kaže.

Usluga u hotelima s 5* je vrhunska. Važno je prva dva-tri dana davati svakom konobaru bakšiš (1-2€). Ovdje se svima koji vas uslužuju (konobari, sobari, maseri, concierge, portir…) daje bakšiš za uslugu, a često će ukoliko ne posegnete za kovanicama, sami ispružiti ruku i otvoriti dlan, tako da možete doživjeti neugodnost ako se odlučite ne dati bakšiš.

HRANA & PIĆE

Sirova hrana u hotelima 5* se tretira i ispire u vodi povoljnoj za nas. Rečeno nam je da hoteli prolaze česte kontrole njihovog ministarstva zdravstva i da hrana mora biti pogodna za nas. Vjerujem da ima ljudi koji su osjetljiviji i koji su imali loše iskustvo s hranom, no mi sva sreća nismo.

Od hrane su nam rekli da ne jedemo tikvicu, patlidžan i krumpir (on skoro nikada nije dovoljno kuhan) jer nam može teže sjesti na želudac.

Ponuda hrana je orijentalna, no svaki dan je bilo u ponudi švedskog stola azijska kuhinja, talijanska (tjestenine), ribe, rakova, meso (bez svinjetine)  i razne vrste gotovih salata, te sirovih salata za one koji si žele složiti svoju salatu, a i svaki dan su bile 2 juhe koje su se mijenjale. Pretežito su jela bila od povrća pogodna vegetarijancima, uz manjeg izbora mesa, ribe i rakova.

Većina hotela ima all inclusive ponude koje uključuju lokalni alkohol i lokalna pića. Piva i vino im je ukusno, a kava je služena iz caffe aparata kao i kod nas.

Ovdje svi obožavaju piti Hibiskus čaj kojeg spremaju hladnog i vrućeg i nuđen je besplatno u većini parfumerija i radnji.

Treba biti oprezniji kod konzumiranja hrane i pića izvan resorta, ali samo hrane koja je sirova i pića koja su pripremljena s vodom, poput čaja od Hibiskusa.

Alkohola ima za kupiti i u nekim barovima, ne u svima i skup je. Ako se odlučite za whiskey ili neko drugo žestoko piće, predlažem da obavite shopping u HR i ponesete alkohol sa sobom.

ODJEĆA & SHOPPING

U Egiptu bez obzira na to što nam je naš vodič rekao da se slobodno možemo razgoliti i da nisu striktni kod odijevanja žena, mislim da nekima može biti malo neugodno vidjeti gola ramena, noge i trbuh, pa da se ipak treba malo pripaziti. Naravno na turističkim mjestima, u noćnim klubovima, plažama i sličnim mjestima može se odjenuti slobodnije.

Shopping je super jer imaju svoj pamuk koji je mekan i činilo mi se da je roba kvalitetnija nego ono što dolazi kod nas iz Kine. Može se svašta kupiti i sve je puno povoljnije nego kod nas.

Egipat je destinacija za uživanje, bogate povijesti, zemlja mnoštva doživljaja i čudesnih mjesta.

Nikolina Kuhar