Kristina Smolić Lerš koja se “krije” iza Prostora za promjene trenerica je razvoja osobnih i sistemskih potencijala, certificirani NLPt Savjetnik, NLP Master, Wingwave i Life coach. Prije nego se upustila u duboko transformativan proces edukacija na putu prema osobnom razvoju kojeg će kasnije nesebično dijeliti sa svojim klijentima i polaznicima grupnih radionica, diplomirala je talijanski jezik i književnost te sociologiju. Nakon završenog studija nekoliko je godina radila na poslovima koji su joj dali puno neprocjenjivog iskustva; međutim i dalje je tragala za odgovorima koji su se ticali uma, duha i ljudskih promjena i motivacija je išla sve više u pravcu rada na „sebi“, osobnog rasta i potrazi za pronalaskom vlastite svrhe i smisla u životu.
Na početku potrage nije ni razmišljala o tome kako će upravo stečena znanja i vještine kasnije u životu koristiti u radu s drugima; bila je fokusirana na promjene u vlastitom životu.
Nakon nekoliko godina individualnog rada sa klijentima i dugogodišnjeg istraživanja i rada na vlastitim obrascima, nastao je Prostor za promjene – mjesto za individualni rad, ali i grupne radionice. Njena misija je da svakome tko je spreman raditi na sebi, pomogne da probudi svoje unutarnje potencijale i sruši svoje blokade. Nema veće nagrade od one kad vidi da klijent živi svoju transformaciju i mijenja se. Tome služi Prostor za promjene.
Možeš li nam se kratko predstaviti, čime se baviš?
Zadnjih osam godina svakodnevno se bavim individualnim coachingom te radionicama i radom sa grupama. Naglasak je na radu sa emocijama, posebno onima uzrokovanim stresnim događajima te blokadama koje čine da stagniramo. Stres je tematika koju proučavam već dugo, pa tehnike opuštanja i coaching otpuštanja kontraktivnih emocija zauzimaju veliki prostor u mom svakodnevnom radu s klijentima.
Od svojih interesa, poslova – u čemu najviše uživaš?
Uz sam rad na konkretnim, često bolnim temama, važna je i edukacija klijenata o njihovom kompletnom sustavu, a posebno neurološkom i energetskom, pa je to dio koji me najviše inspirira i motivira da stalno učim i razvijam se dalje. Jednom kad čovjek shvati kako funkcioniramo kao cjelina, lakše je prebroditi ono što se događa i opustiti se u vlastitom tijelu. Kada upoznamo sebe i osvijestimo otkuda dolaze naši obrasci i naša uvjerenja, jednostavnije je mijenjati se jer tada razumijemo da ništa nije “zapisano u kamenu” i da se sve može transformirati.
Kako si se počela time baviti?
Cijeli život zapravo me zanima sve što je povezano sa sociologijom i psihologijom pa je to jedan dio i mojeg formalnog obrazovanja. Međutim, životna iskustva su me rano doslovno tjerala da se mijenjam, pa sam se stalno dodatno educirala u tom smjeru da pomognem najprije sebi. Bilo mi je jasno da ću morati napraviti velike promjene ako želim napredovati. Taj put nikad nije stao, učenja traju i dalje, jer je to u mojoj prirodi. Nakon što sam u radu sa sobom upoznala mnoge tehnike i imala sreću da učim od velikih učitelja, oduševljavala me ideja da budem podrška drugima na njihovom putu prema autentičnosti. Jednom kada doživiš neku transformaciju u sebi, lakše je prepoznati to kod drugoga i biti neutralni oslonac na njegovom putu koji često zna biti jako zahtijevan.
Kako izgleda tvoj tipični radni dan i po čemu se razlikuje od vikenda ili godišnjeg odmora?
Moj tipični radni dan se često odvija u dvije smjene, nekad završavam i kasno navečer kada imam grupu ili se potrebno prilagoditi nekome od klijenata. Iako je to vrijeme koje mogu sama kreirati, nerijetko se dogodi da se pauze “istope” i da ne nema previše vremena za odmor. Tada kraće pauze provodim u nekoj jednostavnoj vježbi disanja ili energetskoj vježbi kojom se vraćam u svoje neutralno stanje. Budući da imam malog školarca, u velikim pauzama me čekaju slatke brige sa domaćom zadaćom i kuhanje koje jako volim. Vodim računa da uvijek u tjednu imam balans i da su vikendi dani za duži odmor, neko kraće putovanje ili boravak u prirodi.
Trebamo li mistificirati pojam wellbeinga…Što se za tebe krije iza te velike riječi – “wellbeing”?
Wellbeing smatram konceptom koji smo očito morali prepoznati kao iznimno potreban, s obzirom na ritam života koji je jako ubrzan i zapravo neprirodan. U prirodi čovjeka je oduvijek rad, međutim, događa se da jako puno ljudi odlazi u drugu krajnost i iscrpljuje se, što na kraju dovodi i do nepopravljivih zdravstvenih problema. Ljudsko tijelo je jako moćno, no nije neuništivo, a životna energija je nešto što trebamo održavati balansom na svim razinama. Mislim da je jako važno da pojam wellbeinga ne bude rezerviran za određene vikende ili poteze kada smo već na rubu burnouta, već da bude integriran u svakodnevni život kao izraz brige i ljubavi prema sebi. Smatram to normalnom ljudskom potrebom, a ne luksuzom. Wellbeing je za mene svakodnevna svijest o mojim granicama, potrebama i mogućnostima; ne mora nužno značiti ništa spektakularno niti fancy. Nekad je to samo sat odmora u potpunoj tišini.
Obzirom da wellbeing ima nekoliko komponenti – fizičku (tjelesnu), emocionalnu, intelektualnu, društvenu i duhovnu > na koji način u praksi (svakodnevici) koristiš/kombiniraš ove komponente za cjelovito iskustvo u kojem se osjećaš dobro?
Budući da mi je pokret jako važan jer on oživljava sva naša tijela, trudim se da svakodnevno imam kraću praksu koja uključuje razgibavanje, meditaciju i usmjereno disanje. U tjednu svakako pronađem vrijeme i za Body tehniku u grupi. Na svojim emocijama radim spontano, po potrebi; ponekad je to tek koja minuta, a ponekad potraje, ako se radi o nekom procesu kojem trebam dati više vremena. Ono što mi najviše znači su trenuci potpunog mira i samoće, bez toga ne mogu. To me resetira, energizira i u trenutku vrati Sebi. Volim samoću i vrijeme kada ništa ne moram. To je za mene ljekovito.
Da trebaš odabrati samo jedan savjet, koji bi poručila ženama i djevojkama koje žele poboljšati svoj wellbeing, koji bi to savjet bio?
Savjet koji bih voljela da sam i sama prakticirala ranije u životu je da u svakom danu nađemo vremena za sebe jer je puno važnije imati mali odmor svaki dan nego jednom tjedno ili mjesečno wellness vikend. Fizičko tijelo i pokret su od iznimne važnosti jer tijelu je pokret prirodan i na taj način se održava zdravim, to ga puni. Čak i kada nemamo mnogo vremena na raspolaganju, važno je biti kreativan i osigurati si makar kratko razgibavanje i praksu disanja.
Kristina Smolić Lerš, Prostor za promjene
