Blog

Ništa ja ne moram ili put prema svojoj dobrobiti

Journey to Well – putovanje koje traje jedan vikend, a pokreće u nama želju da na taj način nastavimo ostatak života.

Kad nekome kažemo da je Journey to Well vikend putovanje koje kombinira yogu, radionice i izlet, to se čine kao puste riječi iza kojih slijedi mnogo pitanja i potrebe za pojašnjenjima.

Primjerice:

  • Mogu li ići na putovanje ako nikad nisam vježbala yogu?
  • Mogu li vježbati yogu ako vjerujem u Boga?
  • Hoće li izlet biti naporan?
  • Hoću li imati što za obući za izlet?
  • Moram li kupovati novu opremu za vježbanje i hodanje?
  • O kojim radionicama je riječ..hoću li se morati izlagati..?
  • Što ako želim ići sama, pa ću sobu morati dijeliti s nepoznatom osobom..?

Kad krećemo u nešto novo, kad radimo prvi korak ka putu u nepoznato – sasvim je normalno i okej da osjećamo strah, nepovjerenje, nelagodu i otpor.

Ja se često vodim premisom „Feel the fear and do it anyway“. Ne negiram taj strah, prigrlim ga i istražujem što je najgore što se može desiti ako se prepustim tom iskustvu.

  • Što ako upoznam nove ljude, koji misle isto ili slično kao ja?
  • Što ako se prepustim, oslobodim i zanemarim sva „upozorenja“?
  • Što ako naučim nešto novo i promijenim način na koji sam do sada gledala svijet..?
  • Što ako pobijedim svoje strahove i izađem iz svoje zone komfora..?
  • Što ako…? (nastavi niz)

Postojao je taj jedan mudar čovjek, po imenu Ivo Andrić – čovjek koji nas je zadužio svojim riječima, veliki književnik čije citate i danas volimo čitati i dijeliti.

Dobri naš Ivo je rekao: „Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.“

I upravo to je ono čega se često trebamo prisjetiti.

A mene je naš Journey to Well vikend baš na te riječi stalno vraćao.

  • U trenutcima kada smo postavljale namjere za vikend i za život – kada smo se oslobađale onih podsvjesnih prepreka koje nam ne služe i koje nas sabotiraju da živimo ispunjenije, radosnije, zadovoljnije.
  • U trenutcima kada smo sramežljivo dijelile svoja dosadašnja iskustva sa vježbanjem yoge (asana i pranajama) , sa radionicama iz područja osobnog razvoja ili odlascima na terapije.
  • U trenutcima kad su neke od nas prvi puta stale na yoga prostirku ili napravile nervozni stoj na glavi.
  • U trenutcima kad su se neke od nas suočile sa svojim strahom od visina i odlučile da neće uzmaknuti.
  • U trenutcima kad nam je prognoza prijetila kišom i potencijalno ugrožavala sve što smo planirale…

Ovo je bio vikend u kojem smo sa punom prisutnošću – živjele. Stavile smo svoje strahove po strani i vjerovale da se nalazimo na sigurnom mjestu, da su žene koje nas okružuju naše prijateljice i podrška, da možemo biti u potpunosti svoje – ranjive, preplašene, sretne, opuštene, umorne, glasne, spremne i nespremne. Otvorile smo se za nova znanja i iskustva i prigrlile sve što smo primile zauzvrat.

Naš je vikend trajao nepuna tri dana, a činilo se kao da traje barem 10 dana.

Kućama smo ponijele pozitivnu energiju i osmjehe na licima, pluća koja su „naučila“ disati, bolna ali korisna zatezanja u mišićima, odmorenu glavu i nova/stara prijateljstva.

I sada, na kraju – opet se postavlja pitanje – kako nekome objasniti što je to Journey to Well…?

Kako u nekoliko riječi ili rečenica prenijeti sve što nama ovo putovanje znači i što želimo podijeliti s onima koji se na njega upute..?

Nije to nikakvo misteriozno i zastrašujuće putovanje. To je ono putovanje koje nam baš svima treba.

I to baš zato jer nam je dosta stresa i nesigurnosti, „moranja“ i „trebanja“, zatvaranja u svoja četiri zida i ulaganja truda u objašnjavanje kako smo „dobro“.

Pa što ako se želimo opustiti, riješiti straha i srama, vratiti prirodi, otkriti drevne vještine..? Pa što ako smo zaključili da nam je muka od gradova i betona, silnih „to do“ lista i obaveza, onoga što društvo i drugi kažu da je ispravno i dobro za nas..?

Kako bismo na lijepom “našem” jeziku rekli – so fucking what?!? 😉

Journey to Well je putovanje na kojem sve može i ništa ne mora. Koje će vas protresti, izbaciti iz cipela i vratiti sebi.

Maja Puhovski

Moglo bi vas zanimati

Osam planina ili priča o prijateljstvu

U priči pod nazivom „Osam planina“ glavna tema jest prijateljstvo. Ono koje odolijeva razlikama, udaljenostima, životima, novcima i obiteljima. Iskreno prijateljstvo dvojice dječaka koji zajedno odrastaju i kojima nisu potrebne niti grandiozne geste niti velike riječi, koji se razumiju samo utoliko što zajedno postoje i dijele to vrijeme koje prolazi kraj njih.

Pročitajte više

MOJE PUTOVANJE U EGIPAT

Inače se do otoka može doći vožnjom brodom od marine u Hurghadi za 40 minuta, koliko je nama i trebalo za vratiti se natrag. Ovim izletom smo završili svoje putovanje i imali uistinu čaroban i romantičan zadnji dan Egipta. Zahvalna sam agenciji Eti na odličnoj organizaciji, super vodičima Ahmedu i Akiju i prilici da sam imala mogućnost upoznati ovaj dio Egipta u tako pozitivnom okruženju i fenomenalnim iskustvima. Jedno je sigurno, vraćam se ponovo u Egipat posjetiti Sharm El Shaik, piramide u Kairu te dodatno želim ići u Jordan – Petru. 

Pročitajte više